Na krševitom masivu, gdje su čovjek i zemlja jedna duša i jedna vjera, gdje niče div hrvatskog nacionalizma i bezgranična ljubav nad ovim, što zovemo svoje, nad čim plačemo i za što umiremo, rađala se zora novog dana, vjera u novog čovjeka i budućnost Hrvatske. U čvoru kamena i čovjek je kamen, kamen-borac i kamen-osvetnik, što je kao div sa svojim Velebitom zagazio na razbojište hrvatskog života, dignuo visoko plamenu zublju, zamahnuo njome kao stoljetni div i odbacio je daleko, gdje su milijuni ležali u moru jada i čekali veliko uskrsnuće, osvijetlio je žarom svjetla hrvatsko nebo, na kojem je zasjala bomba kao znak otkupljenja onih što čekaju i vjeruju, krvare i umiru da živi Hrvatska.
Gordo se diže kameni div, vjekovni znamen hrvatskog junaštva, što ga je pjesma ovjekovječila za sva pokoljenja hrvatskog potomstva.