John_designs

'Odabrao sam borbu,
Vezao sam se za to,
Ostat ću joj vjeran,
Dok me zemlja ne pokrije.
Može ubiti moje prijatelje
Moguće je;
Da bi me trebali ubiti
Također je moguće.
Da trebamo kapitulirati:
Nikad, nikad, nikad!'

'I have chosen the struggle,
Have bound myself to it,
Will stay faithful to it,
Until earth covers me.
That they may kill my friends
Is possible;
That they should kill me
Is also possible.
That we should capitulate:
Never, never, never!'

• Adolf Hitler, 1932

Mi Hrvati smo ratničke krvi i ratničkog duha, kao što su to bile mnoge generacije naših predaka. Naša borba je i drugačija i identična njihovoj, protiv neprijatelja starog koliko i pisana riječ. Temeljni etički standard mora biti prisutan u našoj doktrini. Taj će nas etos učiti sramoti umjesto krivnji, gdje čovjeka ne sudi samo on ili Bog, već njegova nacija i zajednica. Sramota što se niste poboljšali, što niste uspjeli, što ste bježali od opasnosti, što ste se bojali same smrti. Samoodržanje, koje se nalazi u svim stvorenjima, mora biti odbačeno u korist činiti ono što je potrebno za zaštitu naše rase i hrvatske nacije. Gdje možete umrijeti časno, predaja jednostavno nije opcija.

"Vidio sam i znao sam, da dolazi novi sviet, da dolazi novi duh i nova Europa. Obratio sam se na naše prijatelje, kada sam već začeo, spremio pokret, koji je imao i koji je to izvršio, uskladiti interese hrvatskog naroda, uskladiti nazore na život, uskladiti rad, uskladiti životne prilike hrvatskog naroda s novim velikim pokretima fašizma i nacionalsocijalizma."


–Ante Pavelić , 28.veljače 1942.

Mi nacionalsocijalisti nismo dio demokratskog političkog obrasca, desno, lijevo ili u centru.
Potpuno smo izvan toga i potpuno protiv toga, i namjeravamo to izjaviti i pokazati. Kao dio odbijanja oznake desnog krila, zajedno s pozivima na naše sudjelovanje u jedinstvu desnog krila, moramo se čvrsto oduprijeti i strogo razotkriti i osuditi ponavljajuće raspoloženje onih koji prihvaćaju oznaku da im se čini da postoji neki lakši način da poboljša stvari tako što će se rado hvatati za neku desničarsku figuru starih demokratskih stranaka kao neku blještavu bijelu nadu u spas.

Nacionalsocijalist nije zadovoljan što će njegov poredak živjeti što je duže moguće; odlučan je da će živjeti vječno. U cijelom svijetu ne postoji snaga ili prepreka koju on smatra neosvojivom. On je istinski buntovnik, božanski nadahnuti revolucionar, koji živi da bi stvorio sudbinu, a ne da bi joj robovao. Samo veće snage od ljudi mogu zahtijevati njegovu podložnost.

– izvadak iz "Nacional-socijalizma sada" Williama Joycea (1937)

„Mi ćemo i možemo sve postići ako sa kultom nacionalizma stanemo kultivirati ono što je dostojno našeg kulta, a to je energija. Svaki od nas se razvija tako da postigne vrhunac svoje snage. Energiju srca, energiju mozga i energiju mišića razvijamo do skrajnosti. Radimo dan i noć, riječ strah i lijenost brišemo iz svog rječnika, mislimo svojom glavom kao Starčević i budimo spremni za ideal hrvatstva pasti kao đak Vjekoslav Bach, i ova troma, o hrvatskoj misli očajna gomila će se probuditi i uvjeriti da Hrvatsku može spasiti samo misao hrvatskog, hrvatskog i samo hrvatskog nacionalizma. Budimo energični, budimo svećenici najveće individualne energije i Hrvatska, nekoć zemlja heroja, a danas đubrište kukavica, neće biti onakva ista kao kada piše Kvaternik: „Mi danas nismo narod, mi smo prosta jedna velika partija ugarske države”.
Mi danas nismo narod, ali bijasmo narod, pa kada se probudi hrvatska energija, biti ćemo opet narod!”

— Antun Gustav Matoš