Ivan Pernar

Sjećam se kad sam radio ko medicinski tehničar, brzo sam shvatio da nisam dobar za taj posao. Naime, previše sam razmišljao, mišljenja sam da sustav traži što gluplje ljude za taj posao.

Npr. svake godine kad bi javili na televiziji da je stiglo cjepivo protiv gripe doslovce je bila navala umirovljenika na našu ordinaciju.

Onda bi ja pokušavao odgovorit ljude od toga da se cijepe, mi bi inače fakturirali cijepljenje kao DTP HZZO-u ali meni je bilo bitnije zdravlje ljudi od novaca.

I uglavnom, otprilike 2/3 ljudi bi ja uspijevao odgovorit, sjećam se jedne umirovljenice koja me poslušala, veli - cijeli starački dom je dobio gripu, jedino ja nisam.

Drugi jedan pacijent me odbio poslušati pa je imao gadne nuspojave, više se nije htio cijepiti nakon toga.

Uglavnom, ja sam to tako radio jer sam postupao po savjesti, nisam se vodio načelom nije moja odgovornost kad je jasno da im ja to ubrizgavam.

Pokušao bi informirati ljude što više, pa tko se cijepi odgovornost je na njemu samom.

Takvi ljudi nisu potrebni zdravstvenom sustavu. Da sam radio u vrijeme korone, radio bi isto, vjerojatno bi davao i lažne potvrde o cijepljenju onima koji se ne bi htjeli cijepiti. Takav sam čovjek, volim ljude. Ali eto, kao što rekoh takvi nisu dobrodošli u zdravstvu. Potrebni su oni koji će napravit što im se kaže. Ja nikad nisam bio takav.